Na temelju ideje progresa, u petnaestom i šesnaestom stoljeću se počeo uobličavati, a u osamnaestom stoljeću razvijati novovjekovni pogled na svijet, mehanicistička paradigma i mehanicistički model života. Progres je shvatan kao napredak orijentisan prema proizvodnji materijalnih dobara i pragmatičnom usavršavanju života na zemlji.
Moderno doba je doba industrijalizovanih strojeva u kojem preciznost, brzina i tačnost dobivaju na značaju i važnosti. U mehanicističkom shvatanju svijeta priroda se shvata kao neiscrpna materija i puki predmet koji je odvojen od čovjeka i time podložan njegovoj prevlasti. Mehanicistička paradigma i pojava ideje progresa, omogućili su veliki razvoj nauke, ali i ekološkim problemima kojima je doprinio stav upravo o neuništivosti materije i kartezijanski pragmatizam kao osnova utemeljenja modernog pogleda na svijet, te antropocentrizam, prema kojem su ljudi najvažnija vrsta na svijetu, da su njegovi gospodari i da je sve njima podređeno.
Za čitavu knjigu, kliknite ovdje.