Nijedna nauka u savremenom svijetu nije toliko obuzeta tajnom prostora, sudbine i moći kao što je to geopolitika. Međutim, ona nije samo tehnička disciplina koja se bavi granicama, resursima i vojnim savezima, već predstavlja duboku i slojevitu filozofsku misao koja, ako se pravilno čita, otkriva ontološke korijene civilizacijskih kretanja, istorijskih sukoba i ljudske težnje ka dominaciji nad prostorom i vremenom.

Geopolitika je, u suštini, filozofija prostora, u kojoj se preklapaju volja za moć, traženje smisla i kolektivna psiha civilizacija. Prostor, koji na prvi pogled djeluje kao nešto neutralno i dato, u geopolitičkoj misli postaje aktivno polje dejstva, poprište sudbinske borbe između naroda, država i kultura. Prostor nije praznina, već je ispunjen simbolima, značenjima, projekcijama i istorijskim težinama. Još u antici, Tukidid je uočio kako prostor oblikuje odluke i kako geografija nije pasivna, već utiče na tok ratova i nastanak hegemonija. Njegovo razmatranje Peloponeskog rata uticalo je na kasnije mislioce, uključujući Makindera i Haushofera, koji su u geografskom položaju vidjeli ključ sudbine naroda. Makinder je formulisao Hartlend teoriju, prema kojoj ko kontroliše istočnu Evropu, kontroliše Hartlend, a time i svijet. Ta ideja predstavlja jedan od najuticajnijih primjera geopolitičke filozofije prostora kao nužnosti.

Za čitav tekst, kliknite ovdje.