Posebno je važno razumjeti kako se autoritarni kapitalizam etablirao kao održiva alternativa demokratskom kapitalizmu. Dugo je prevladavalo uvjerenje, artikulirano možda najjasnije u teoriji modernizacije, da ekonomski razvoj nužno vodi prema demokratizaciji.

Pretpostavka je bila da rastući srednji sloj, obrazovana radna snaga i integracija u globalno tržište stvaraju društvene preduvjete za demokratsku tranziciju. Kinesko iskustvo fundamentalno je dovelo u pitanje tu pretpostavku. Četiri desetljeća izvanrednog ekonomskog rasta nisu rezultirala političkom liberalizacijom; naprotiv, Komunistička partija Kine uspjela je modernizovati i sofisticirati svoje metode kontrole, koristeći nove tehnologije za nadzor i upravljanje društvom na načine koji su bili nezamislivi ranijim autoritarnim režimima. Ovaj model pokazao se privlačnim za elite u mnogim zemljama u razvoju koje vide mogućnost da postignu ekonomski napredak bez rizika gubitka političke kontrole koji demokratizacija nosi.

Za čitav tekst, kliknite ovdje.