Institucije liberalne demokratije pokazale su se ranjivijima nego što se pretpostavljalo. Dugo je vladalo uvjerenje da su demokratske institucije u konsolidiranim demokratijama dovoljno duboko ukorijenjene da bi mogle odoljeti populističkim napadima.

To se uvjerenje pokazalo preoptimističnim. U Mađarskoj i Poljskoj vidimo kako se demokratske institucije mogu sistematski demontirati iznutra, kroz legalne ali nelegitimne postupke. Kontrola nad pravosuđem, medijima i izbornim procesom omogućava autoritarnim populistima da zadrže demokratsku fasadu dok eliminišu supstantivnu demokratsku kompeticiju. Ovaj proces kompetitivnog autoritarizma predstavlja veću prijetnju demokratiji nego klasični vojni udari upravo zato što je teže identifikovati tačku kada je demokratija prestala postojati.

Za čitav ekst, kliknite ovdje.