Na samom početku ovog stoljeća, koje po svoj prilici izrasta u doba zločina i amoralnosti, čini mi se da se ponavlja sudbina čovjeka iz samog praskozarja II svjetskog rata kada je Danil Harms pisao svoje čuvene “Apsurdne priče” u kojima je herojstvo, neustrašivost, čojstvo, moral, zanos, ushićenje i nadahnuće nosilo predzanke besmislenosti, dok su tuga, očaj, nesreća i strah postajale glavne odrednice budućnosti u koju je čovjek svjesno srljao u susret velikom ratnom zločinu. Na samom početku ovog stoljeća čovjek polako klizi u isti matriks zločin. Da bi nesreća, prema kojoj se čovjek nesvjesno kreće, bila još mučnija i nepodnošljivija, sada taj isti nepodnošljivi zločin čini žrtva najvećeg počinjenog zločina nad čovjekom.

Za čitav tekst, kliknite ovdje.