Dvadeset i prvog januara 1924. godine je umro, kako se to dugo govorilo, „treći klasik marksizma“ - Vladimir Iljič Uljanov Lenjin. Stogodišnjica od njegove smrti je prilika da se samo ukratko osvrnemo na njegovo životno djelo kako bismo odgovorili na prethodno postavljeno retoričko pitanje: šta bi bilo da ga nije bilo?

Lenjin je rođen 22. aprila 1870. godine u građanskoj porodici. Pohađao je gimnaziju gdje je učio jezike, a nakon gimnazije, 1887, upisuje pravni fakultet u Kazanju. Zbog učešća u studentskim protestima je sa fakulteta bio isključen. Više puta je bio hapšen, bježao u ilegalu i emigraciju. Godine 1891. privatno polaže i završava pravo na Petrogradskom univerzitetu. U Petrogradu 1893. godine organizuje političke aktivnosti u okviru marksističkih kružoka koje 1895. objedinjuje u Savez borbe za oslobađanje radničke klase. Zbog toga je, a u periodu od 1897-1900, bio prognan u Sibir, a nakon toga je emigrirao u inostranstvo. Godine 1900-te se angažuje na organizaciji partije, a 1905. daje podršku revoluciji u Petrogradu koja doživljava poraz. Od 1914. u Bernu rukovodi savjetovanjem boljševika, i kada je započeo Prvi svjetski rat, isticao je da imperijalistički rat treba pretvoriti u građanski rat i revoluciju ističući značaj principa prava naroda na samoopredjeljenje.

Za čitav tekst, kliknite ovdje.